"Glavna misao sadržana je baš u samom naslovu Nedozvani u smislu koji mu narod daje: ljudi koji su izgubili glavne putanje života i kod kojih je svako snalaženje dalje gubljenje... "

Momčilo Nastasijević

(Izvod razgovora koji je vodio književnik Desimir Blagojević sa Momčilom Nastasijevićem na dan premijere u Akademskom pozorištu, "Pravda", 20. jun 1931)

I kao što Nastasijević nesumnjivom originalnošću svoje poezije predstavlja usamljenu pojavu naše međuratne kulture, tako i njegova drama Nedozvani, u našem dramskom nasleđu, stoji usamljena i originalna svojim kompleksnim vrednostima - neobičnim jezikom, dubinom metafore o našem građanskom društvu ("tragični jer ne mogu da budu tragični"), sjajnim dramskim likovima i pripadnošću pokreta moderne svojim iracionalizmom protiv svakog plitkog psihologizma.

Nedozvani su, nesumnjivo, naš najbolji međuratni komad na urbanu temu u srpskom dramskom nasleđu.

Prva režija Jovana Ćirilova.