"Glavna misao sadržana je baš u samom
naslovu Nedozvani u smislu koji mu narod daje: ljudi koji su izgubili glavne putanje
života i kod kojih je svako snalaženje dalje gubljenje... "
Momčilo Nastasijević
(Izvod razgovora koji je vodio književnik Desimir Blagojević
sa Momčilom Nastasijevićem na dan premijere u Akademskom
pozorištu, "Pravda", 20. jun 1931)
I kao što Nastasijević nesumnjivom originalnošću svoje poezije
predstavlja usamljenu pojavu naše međuratne kulture, tako
i njegova drama Nedozvani, u našem dramskom nasleđu, stoji
usamljena i originalna svojim kompleksnim vrednostima - neobičnim
jezikom, dubinom metafore o našem građanskom društvu ("tragični
jer ne mogu da budu tragični"), sjajnim dramskim likovima
i pripadnošću pokreta moderne svojim iracionalizmom protiv
svakog plitkog psihologizma.
Nedozvani su, nesumnjivo, naš najbolji međuratni komad na
urbanu temu u srpskom dramskom nasleđu.
Prva režija Jovana Ćirilova. |
