Saša Stojanović (1968.)
diplomirao je slikarstvo. Svoju poetiku zasniva na čistoti
početka, čime eksplicitno iskazuje svoj bunt protiv nasilja
Značajan segment u njegovom stvaralaštvu su performansi
izvedeni u Novom Sadu (S.F.R.J., 1997.), Beogradu (Umazane
ruke brzo se peru, 1998.; Čovek, 1999.; Hrana za golubove,
2000.; Srce 2002), Nišu (Regresija društva, 1997.; Dve polovine
srca, 2001.), Prištini (Joj brodići-rekla je Dada, 1996.;
Minut radosti 1997.; Poslednji pokušaj lečenja zemlje, 1998.)
i Vranju (Ovo nisu igračke, 2001.).
Autor je nekoliko plakata za UN, plakata i omota albuma "Sva
sreća general voli decu" novosadske alternativne rok
grupe "Obojeni program" i plakata "Prigovor
savesti" za žensku mirovnu grupu "Žene u crnom
protiv rata". Član je ULUS-a.
Samostalno i grupno izlagao više puta u Novom Sadu, Beogradu,
Nišu, Leskovcu, Čačku, Despotovcu i Prištini. Značajnije
samostalne i grupne izložbe: "Istinite priče",
REX, 1998.; Centar za kulturnu dekontaminaciju, 1999. i 2000.;
Studentski kulturni centar, 2003.; "Glasovi novog veka",
Galerija "HAOS" u Beogradu; "Dosije Srbija" u
Berlinu i Beču, beogradski Oktobarski salon 1999. i 2002.
i "Aprilski susreti", 2003. |